Select Page
Šta je fotosinteza?

Šta je fotosinteza?

Fotosinteza je proces u kojem se sunčeva energija pretvara u hemijsku pohranjenu u organskim molekulama. Osim u biljkama, fotosinteza se obavlja i u nekim bakterijama i algama, dakle organizmima koji u svojim stanicama imaju hlorofil i obično su zelene boje. Osnovni biološki “proizvodni” proces koji pokreće sav život na zemlji događa se u hloroplastima, malim organelama u citoplazmi biljnih stanica, pogonska energija je svjetlosna energija, odnosno energija sunca, a “sirovine” koje se troše su jednostavne i sveprisutne: voda i ugljični dioksid. Proizvod su složeni ugljikovi spojevi – ugljikohidrati.

Svojevrstan nusproizvod ovog procesa je – kisik bez kojega na Zemlji jednostavno ne bi bilo života u obliku kakvog ga znamo.

Proces fotosinteze prikazan hemijskom jednadžbom: 6CO2 + 6H2O → C6H12O6 + 6O2

Šta koristiti za jačanje imuniteta?

Šta koristiti za jačanje imuniteta?

Češnjak i limun preporučuju se za zdravlje organizma jer mogu štititi srce i krvne žile te jačati imunitet. Osim toga, češnjak i limun:

  • smanjuju razinu kolesterola u krvi,
  • reguliraju razinu šećera u krvi,
  • podržavaju zdravlje jetre,
  • sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka,
  • poboljšavaju cirkulaciju,
  • štite organizam od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima,
  • jačaju imunitet i otpornost organizma,
  • podržavaju rad bubrega.

Kombinacija češnjaka i limuna također će pomoći kod raznih infekcija i upalnih stanja u organizmu. Stoga su odlično rješenje kod sezonskih prehlada i gripe. 

Kardiovaskularne bolesti danas predstavljaju vodeći uzrok smrti kod ljudi diljem svijeta, a kroz naredna desetljeća očekuje se još veći porast smrtnih slučajeva uzrokovanih ovim bolestima. U nastavku donosimo rezultate dvaju istraživanja koja su dokazala učinak češnjaka i limunovog soka na poboljšanje kod pacijenata oboljelih od kardiovaskularnih bolesti.  

Razmnožavanje kopnenih šumskih kornjača i polaganje jaja

Razmnožavanje kopnenih šumskih kornjača i polaganje jaja

Kod vrsta koje žive u području umjerene klime (šumske / kopnene kornjače) vrijeme parenja je u proljeće i u jesen. Kod vrsta koje žive u tropskim i suptroskim područjima, vrijeme parenja zavisi od vlažnosti vazduha.

Nakon parenja i oplodnje, ženka kornjače počne tražiti pogodno mjesto za polaganje jaja. Znači, vrlo je kratak period kada je jaje u kornjači.  Kornjača najprije vrhom čeljusti počne pipati i zagrebavati zemlju prednjim nogama. Ženka hoda uokolo i isprobava zemlju tražeći najpovoljnije mjesto za polaganje jaja sa najboljom vlažnošću, temperaturom tla i osunčanošću. Iskopane rupe u vrtu znače da je ženka već pokušavala položiti svoja jaja, ali je bila ometana pa to nije uspjela. Ostavite kornjaču na miru i osigurajte joj mir, a posebno  je važno privremeno skloniti mužjaka da joj ne smeta pri polaganju jer u zatočeništvu ponekad nema dovoljno veliki prostor kao u prirodi da bi se od njega sakrila. Kada pronađe neko zaklonjeno, suncu izloženo mjesto u mekšoj zemlji, kornjača započne zadnjim nogama kopati rupu. U njoj odloži 3 – 15, obično 6 – 8 bijelih ovalnih ili okruglastih jaja, veličine golubljih. Cijeli proces polaganja jaja, od početka kopanja, polaganja i zatrpavanja traje oko 3 sata. Nakon što kornjača zatrpa rupu, završavaju njene materinske brige. Kornjačina jaja ostaju dugo u zemlji.

U idealnim uvjetima, inkubacija traje između osam i deset nedjelja (60 do 90 dana), a mladunčad izlaze u septembru. Što je temperatura vazduha niža, inkubacija duže traje. Idealna temperatura za inkubaciju je 30 s- 31,5 stepeni Celzijusovih i u rim se uvjetima najčešće izležu mladi različitih spolova. Nekad ne izađu svi mladunci u isto vrijeme napolje, neki izađu i dan kasnije. Kada se izlegu, veličine su 30 – 40 mm i sa 6 -8 g težine, prepušteni sami sebi, ali su jako aktivni i živahni te odmah spremni za samostalan život. Istog trenutka se počinju kretati, a kroz par sati, odnosno dana, oklop im se izravna i svakim danom postaje čvršći. Oni rastu polako, a veličinu svojih roditelja dostižu tek za 5 do 7 godina.

Značaj žaba za opstanak ekosistema!

Značaj žaba za opstanak ekosistema!

Značaj žaba za opstanak zdravih ekosistema je nemjerljv, a ova tvrdnja zasniva se na činjenici da žabe mogu pouzdano i efikasno ukazivati na prisustvo štetnih faktora u određenom ekosistemu.

Pitate se kako? Na taj način što njihova koža upija supstance iz okruženja u kome žive. Ako su u prirodnom staništu prisutne štetne i za to područje netipične materije, dolazi do vizuelno primjetnih promjena na koži žaba. Upravo te promjene ukazuju na kontaminaciju područja i na druge štetne utjecaje na životnu sredinu. S obzirom da žabe žive i u vodi i na kopnu, utoliko je njihov značaj veći, jer mogu upozoriti na prisutnost bilo koje vrste zagađenja.

Šta je to plodna zemlja? Zašto biljke nejednako rastu i donose nejednake prinose?

Šta je to plodna zemlja? Zašto biljke nejednako rastu i donose nejednake prinose?

Zemljišni minerali se praktično ne rastvaraju u običnoj vodi, snijegu, kišnici, ili polivnoj. Zato hemijski elementi, odnosno minerali, ne dolaze u površinske vodene rastvore i ne postaju biljna hrana. Minerali se rastvaraju samo putem organskih kiselina, a te kiseline proizvode živi organizmi – mikrobi, bakterije, gljivice, plijesan, mikroalge, razni crvi, gliste, stonoge i ostali stanovnici tla. Ta živa zemljišna sredina se hrani organikom (kompostom) i udiše atmosferski vazduh koji sadrži kiseonik, azot, ugljendioksid, vodu i mnoge elemente sa Mendeljejeve tabele.

U procesu prerade komposta, zemljišni organizmi razlažu u zemljištu složene organske kiseline koje rastvaraju zemljišne minerale, transformišući ih u vodene zemljišne rastvore. Osim toga, zemljišni mikroorganizmi procesom življenja vezuju svojim izlučevinama, znači sa zemljišnim rastvorima, elemente vazdušne atmosfere, koju udišu (prije svega azot, kojeg u vazduhu ima oko 78%).

Različita zemljišta (pjeskovita, supjeskovita, glinasta, suglinasta, tresetna i ostala ) u različitom stepenu su pogodna za život ovih ili onih zemljišnih organizama. Populacija ovih organizama u raznim zemljištima je različita i po sastavu i po količini. Zato se u tim zemljištima formiraju strukturalno različiti mineralni rastvori. Upravo zbog toga na različitim parcelama biljke različito rastu i razvijaju se i donose različite prinose.

Mali, slatki djetlići, i šta znamo o njima?

Mali, slatki djetlići, i šta znamo o njima?

Djetlići (Picidae) – porijeklo ptica je iz reda djetlovki (Piciformes); šumske ptice koje snažnim, kao dlijeto ravnim kljunom, kljuju po drveću te dugim ljepljivim jezikom izvlače ličinke i kukce koji žive pod korom. Rep s tvrdim perima služi im pri penjanju uz stablo. Drugi i treći prst okrenuti su naprijed, a prvi i četvrti natrag. Gnijezde se u šupljinama drveća; mladi su čučavci. Žive u umjerenoj i tropskoj zoni svih kontinenata osim Australije. Stanarice su naših šuma: zelena i siva žuna (Picus viridis i Picus canus), veliki djetlić (Picoides major), crvenoglavi djetlić (Picoides medius), mali djetlić (Picoides minor), planinski djetlić (Picoides leucotos), crna žuna (Dryocopus martius) i troprsti djetlić (Picoides tridactylus).