Select Page

Mikoriza je mutualistička simbioza gljive i korijena biljke, međusobni odnos u kome obje strane imaju korist. Biljka od gljive dobiva vodu i mineralne materije potrebne za rast i metaboličke procese, dok gljiva od nje dobiva šećere koje nije u mogućnosti sama da proizvede jer je heterotrofna (hrani se unošenjem već gotovih organskih materija). Ime mikoriza nastaje od grčkih reči mykes – gljiva i rhiza – korijen. Najrasprostranjenija je simbioza na zemlji. Trenutno je opisano 7 tipova podijeljenih u dvije osnovne kategorije: ekto- i endomikorizu. Različiti tipovi mikorize obuhvataju razne gljive, biljke i staništa, svaki najbolje prilagođen svom.

Neke mikorizne gljive grade različite tipove mikorize zavisno od toga sa kojom biljkom je sklapaju. Mikorizne gljive mogu biti isključive i neisključive, Boletus elegans gradi mikorizu samo sa jednom vrstom drveta, arišom, dok muhara (Amanita muscaria) sa preko dvadeset različitih vrsta. Osobina neisključivosti daje im mogućnost da međusobno povezuju drveće gradeći podzemnu šumsku mrežu – wood wide web. Ovu mrežu biljke koriste za komunikaciju, npr. upozorenje o nekom parazitu, ili se ispomažu međusobno, šaljući šećere drvetu kojem je to potrebno, recimo roditeljsko drvo mladici. Postoje i biljke koje uopće ne grade mikorizu, a to su uglavnom korovske biljke, karnivorne (mesožderke) i parazitske biljke.